Život
Spiros Evangelatos rođen je u Atini 20. oktobra 1940, kao sin kompozitora Antiohosa Evangelatosa i harfistkinje Ksenije Bureksaki. Diplomirao je na Dramskoj školi Narodnog pozorišta 1961. i studirao filologiju na Atinskom univerzitetu, gde je doktorirao 1970. Od 1966. do 1970. studirao je teatrologiju na Bečkom univerzitetu uz stipendiju. Profesionalno je počeo da režira oko dvadeset prve godine komadom Φορτουνάτος (Fortunatos), kritskom komedijom Markosa Antoniosa Foskolosa čiji je tekst pronašao u jednoj atinskoj knjižari.
Na početku karijere osnovao je trupu pod imenom Νεοελληνική Σκηνή (Novogrčka scena); izvori navode 1962. ili 1972. Tokom sedamdesetih režirao je za Narodno pozorište u Epidauru, a 1975. osnovao je Amfi-Teatro. Bio je generalni direktor Državnog pozorišta Severne Grčke od 1977. do 1980. i Grčke nacionalne opere od 1984. do 1987, a kasnije je predsedavao i njenim upravnim odborom. Postao je profesor Atinskog univerziteta 1989, a 1991. prešao je na njegovo novo Odeljenje za pozorišne studije. Izabran je u Atinsku akademiju 2005, bio je njen potpredsednik 2012. i predsednik 2013. U februaru 2011. finansijske teškoće primorale su ga da obustavi rad Amfi-Teatra. Umro je 24. januara 2017.
Dela
Evangelatos je komadu prilazio najpre kao filolog, proučavajući njegov tekst i istoriju, a zatim kao čovek iz sale za probe. Napisao je mnoge studije o kritskom pozorištu i pozorišnoj tradiciji Jonskih ostrva i to istraživanje preneo na scenu. Među starijim delima koja je oživeo bili su Ερωτόκριτος (Erotokritos) Kornarosa, Ερωφίλη (Erofili) Horcacisa, Ιφιγένεια εν Ληξουρίω (Ifigenija u Liksuriju) Kacaitisa, koju je prikazao na Edinburškom festivalu, i Ευγένα (Evgena) Monselezea. Prevodio je i komade grčkih i stranih pisaca.
Antička drama bila je u središtu njegovog rada. Za Narodno pozorište režirao je Sofoklovu Ηλέκτρα (Elektru) u Epidauru 1972. i Euripidove Βάκχαι (Bakhantkinje) 1975. Amfi-Teatro, koji je mnogo godina bio smešten u ulici Adrianu u Plaki, ostvario je 95 produkcija i nastupio na tridesetak međunarodnih festivala, uz naučni program za svaku predstavu. Režirao je i mnoge opere za Grčku nacionalnu operu, a poslednja je bila Masneov Verter 2014. Među njegovim nagradama bila je nagrada „Karolos Kun” 1988. za jednu Orestiju. Njegova poslednja režija, Αμύντας (Amintas), koja se pripisuje Georgiosu Mormorisu, premijerno je izvedena u Odeonu Heroda Atika 8. jula 2016.
Nasleđe u današnjoj Grčkoj
Njegovo delo živi u grčkoj teatrologiji i na sceni. Godine 2017. Atinski festival obnovio je Αμύντας (Amintas) pod nadzorom njegove ćerke, rediteljke Katerine Evangelatu, koja je 2019. imenovana za umetničku direktorku Festivala Atine i Epidaura. Godine 2022. međunarodna konferencija na Kefaloniji, održana u saradnji s Atinskom akademijom, bavila se njegovim pozorištem. Mnoge kritike grčke štampe o njegovim predstavama digitalizovane su u arhivu Narodnog pozorišta. Pronađite isečak iz 1972. s naslovom Μία νέα «Ηλέκτρα» του ’72 (Nova „Elektra” iz ’72) i pročitajte grčki naslov. Zatim uzmite jednu scensku radnju i formulišite je dvaput na grčkom: kao sugestiju, Ίσως θα μπορούσες να γυρίσεις αργά (Možda bi mogao polako da se okreneš), i kao naredbu, Γύρνα αμέσως! (Okreni se odmah!). To su naše sopstvene rečenice za vežbu.
Da li ste znali?
- Tekst svoje prve režije, Fortunatos, pronašao je u knjižari pošto mu je jedan profesor pomenuo taj komad.
- Njegova poslednja operska režija, Masneov Verter, izvedena je 2014. u pozorištu Olimpija u Atini.
- Uz svaku produkciju Amfi-Teatra izlazio je program pod naučnom odgovornošću teatrologa.
- Kada su ga 2016. pitali šta ga je vodilo toliko godina, odgovorio je jednom rečju: Το ψώνιο (opsesija).
Glavna dela
| Grčki naslov | Naslov | Godina |
|---|---|---|
| Φορτουνάτος | Fortunatos — Foskolosova kritska komedija, njegova prva režija | c. 1961 |
| Ηλέκτρα | Elektra — Sofokle, Narodno pozorište, Epidaur | 1972 |
| Βάκχαι | Bakhantkinje — Euripid, Narodno pozorište, Epidaur | 1975 |
| Βέρθερος | Verter — Masne, Grčka nacionalna opera | 2014 |
| Αμύντας | Amintas — pripisuje se Mormorisu, Odeon Heroda Atika | 2016 |
Stih koji vredi zapamtiti
Τρία πράγματα είναι διαχρονικά: η γέννηση, ο έρωτας και ο θάνατος.
Tría prágmata íne diachroniká: i génnisi, o érotas ke o thánatos.
Tri stvari su bezvremene: rođenje, ljubav i smrt.


























































