Život
Dimitris Stavrakas rođen je u Atini 1938. godine. Studirao je na filmskoj školi Stavraku i od 1958. do 1963. radio kao asistent reditelja na raznim grčkim filmskim produkcijama. Između 1961. i 1963. pisao je i o filmu kao kritičar za časopis Επιθεώρηση Τέχνης (Pregled umetnosti) i list Δημοκρατική Αλλαγή (Demokratska promena). Njegov prvi kratki film, Το γκάζι (Gas), potiče iz 1966. godine.
Godine 1967. otišao je u Pariz, gde je do 1968. radio kao snimatelj. Zatim se okrenuo društvenim naukama. Od 1969. do 1972. studirao je sociologiju na Univerzitetu u Nanteru, a od 1972. do 1974. statistiku stanovništva na demografskom institutu Sorbone, gde je stekao i master diplomu iz urbanizma.
Stavrakas se vratio u Grčku 1975. godine. Radio je na televizijskim produkcijama, pisao filmsku kritiku za časopis Αντί i od 1980. do 1982. režirao niz televizijskih emisija. Uporedo je snimao kratke i dugometražne filmove, kao i dokumentarce za televiziju. Godine 2019. Međunarodni filmski festival u Solunu uvrstio ga je u svoj omaž grčkom kvir filmu, predstavio njegovu biografiju i ponovo prikazao Beti novoj publici.
Dela
Μπέττυ (Beti, 1979) je kratko delo između igranog i dokumentarnog filma, dugo oko pola sata, zasnovano na autobiografiji Beti Vakalidu, koja igra samu sebe. Film prati dvadeset četiri sata u životu jedne atinske trans žene, dok se sećanja na raniji život mešaju sa sadašnjošću sve do večeri. Prema Festivalu dokumentarnog filma u Solunu, takmičarski program u Solunu odbio je film zbog njegove teme, ali je posebna projekcija oduševljeno primljena. Sledeće sezone film je prikazivan u bioskopima pre Probe orkestra Federika Felinija.
Μπέττυ (Beti, 1979) je kratko delo između igranog i dokumentarnog filma, dugo oko pola sata, zasnovano na autobiografiji Beti Vakalidu, koja igra samu sebe. Film prati dvadeset četiri sata u životu jedne atinske trans žene, dok se sećanja na raniji život mešaju sa sadašnjošću sve do večeri. Prema Festivalu dokumentarnog filma u Solunu, takmičarski program u Solunu odbio je film zbog njegove teme, ali je posebna projekcija oduševljeno primljena. Sledeće sezone film je prikazivan u bioskopima pre Probe orkestra Federika Felinija. Godine 1979. osvojio je nagradu za najbolji kratki film na festivalu kratkog filma u Drami i nagradu za najbolji dokumentarac na festivalu u Larisi.
Njegov prvi dugometražni film, Η παρεξήγηση (Nesporazum), usledio je 1983. godine. Το καναρινί ποδήλατο (Bicikl boje kanarinca, 1999) je socijalna drama na grčkom jeziku. Aris, tek postavljeni učitelj, preuzima šesti razred jedne državne osnovne škole u Atini i primećuje Lefterisa, učenika koga drugi potcenjuju, a koji je sam sklopio svoj bicikl. Kada dečak pobegne u selo svog dede, Platamonas, Aris ga pronalazi na plaži. Film je osvojio drugu nagradu za igrani film, a Dimitris Aleksandris nagradu za najbolju mušku ulogu na Državnim filmskim nagradama 1999. godine. Το πέρασμα (Prelazak, 2006) prati mladića iz Bangladeša koji pokušava da izgradi život u Grčkoj.
osvojio je nagradu za najbolji kratki film na festivalu kratkog filma u Drami i nagradu za najbolji dokumentarac na festivalu u Larisi.Njegov prvi dugometražni film, Η παρεξήγηση (Nesporazum), usledio je 1983. godine. Το καναρινί ποδήλατο (Bicikl boje kanarinca, 1999) je socijalna drama na grčkom jeziku. Aris, tek postavljeni učitelj, preuzima šesti razred jedne državne osnovne škole u Atini i primećuje Lefterisa, učenika koga drugi potcenjuju, a koji je sam sklopio svoj bicikl. Kada dečak pobegne u selo svog dede, Platamonas, Aris ga pronalazi na plaži. Film je osvojio drugu nagradu za igrani film, a Dimitris Aleksandris nagradu za najbolju mušku ulogu na Državnim filmskim nagradama 1999. godine. Το πέρασμα (Prelazak, 2006) prati mladića iz Bangladeša koji pokušava da izgradi život u Grčkoj.
Nasleđe u današnjoj Grčkoj
Beti se vratila publici kroz program restauracije Domovino, vidim te i projekcije na festivalima u Solunu. Reditelj Hristos Dimas naveo ju je kao jedan od samo dva grčka filma sa trans likovima snimljena pre njegovog kratkog filma Tender iz 1997. godine. Filmski festival u Hanji takođe je prikazao Bicikl boje kanarinca. Za onoga ko uči, film iz 1999. nudi konkretan grčki: školu, učitelja, učenika, bicikl i more. Izaberite scenu u kojoj Lefteris beži, a Aris ga pronalazi na plaži. Opišite je sa tri svoje kratke rečenice, na primer: Ο Λευτέρης φεύγει (Lefteris odlazi). Πηγαίνει στο χωριό (Ide u selo). Ο δάσκαλος τον βρίσκει στην παραλία (Učitelj ga nalazi na plaži). Ovo su rečenice za vežbu, a ne dijalog iz filma.
Da li ste znali?
- Školovao se na atinskoj filmskoj školi Stavraku, čije ime veoma liči na njegovo prezime.
- Pre prvog dugometražnog filma studirao je u Parizu sociologiju i statistiku stanovništva.
- Beti je prikazivana u grčkim bioskopima pre Felinijeve Probe orkestra.
- U filmu Bicikl boje kanarinca učenik Lefteris je sam sklopio svoj bicikl.
Glavna dela
| Grčki naslov | Naslov | Godina |
|---|---|---|
| Το γκάζι | Gas — kratki film | 1966 |
| Μπέττυ | Beti — kratki film | 1979 |
| Η παρεξήγηση | Nesporazum | 1983 |
| Το καναρινί ποδήλατο | Bicikl boje kanarinca | 1999 |
| Το πέρασμα | Prelazak | 2006 |
Stih koji vredi zapamtiti
Ταινίες με τρανς δεν είχαν γυριστεί ως τότε, παρά μόνο δυο. Η υπέροχη ΜΠΕΤΤΥ του Δημήτρη Σταύρακα και η αβανγκάρντ LA BELLE του Τάκη Σπετσιώτη…
Tainíes me trans den íchan gyristeí os tóte, pará móno dyo. I ypérochi BETTY tou Dimítri Stávraka kai i avangkárnt LA BELLE tou Táki Spetsióti…
Filmovi sa trans likovima do tada nisu bili snimani, osim dva: divna Beti Dimitrisa Stavrakasa i avangardna La Belle Takisa Specijotisa…





























































