Život
Janis Markopulos rođen je u Iraklionu na Kritu 18. marta 1939, a odrastao je u Jerapetri. Učio je violinu i svirao klarinet u lokalnom orkestru. Kritska muzika, orkestarski radio-prenosi i zvuci istočnog Mediterana oblikovali su rani slušni svet. Godine 1956. preselio se na studije u Atinski konzervatorijum. Film je postao oblast rada: muzika za Μικρές Αφροδίτες (Mlade Afrodite) Nikosa Kundurosa nagrađena je u Solunu 1963. Posle početka vojne diktature 1967. otišao je u London, gde je komponovao i proširivao znanje s Elizabet Latjens.
Vrativši se u Atinu 1969, razvijao je cikluse pesama i predstave koje povezuju savremenu kompoziciju s grčkim instrumentima i glasovima. Nikos Ksiluris postao je glavni saradnik. Χρονικό (Hronika, 1970), Ριζίτικα (Kritske pesme rizitika, 1971) i Θητεία (Služba, 1974) pripadaju periodu kada muzika nosi i javni zahtev za demokratskom slobodom. Radio je za pozorište, film, orkestar i oratorijum. U novembru 2012. Atinska koncertna dvorana predstavila je simfonijska dela i Ήλιος ο Πρώτος (Prvo sunce), sa solistima, orkestrom i horom. Umro je 10. juna 2023.
Dela

Markopulos je svoj umetnički predlog nazvao Επιστροφή στις Ρίζες (Povratak korenima): živom tradicijom zamišljati nove muzičke oblike. Kritska lira, gudački instrument, i santuri, cimbal, mogli su se susresti sa simfonijskim orkestrom. Rezultat se čuo u kompozicijama i novim obradama postojećeg materijala. Ριζίτικα (Kritske pesme rizitika, 1971), s Nikosom Ksilurisom, polazi od tradicionalnih pesama koje je obradio i orkestrirao. Njihove stare reči i regionalni jezik razlikuju se od prilagođenog savremenog grčkog na stranici.
Poezija je dala drugi trajan susret. Ήλιος ο Πρώτος (Prvo sunce, 1969) povezuje muziku s Elitisovom zbirkom iz 1943, koristeći pevače, govornu naraciju i hor. U potpisanoj belešci na ploči Markopulos je opisao dug prema Elitisovoj generaciji. Χρονικό (Hronika, 1970) i Ιθαγένεια (Zavičajni identitet, 1972) koriste tekstove K. H. Mirisa, a Θητεία (Služba, 1974) reči Manosa Elefterijua. To su saradnje kompozitora i pisaca, a ne pesme samo Markopulosovog autorstva. Naslov Ήλιος ο Πρώτος nudi koristan detalj: πρώτος znači prvi, a nastavak se menja prema imenici koju opisuje.
Nasleđe u današnjoj Grčkoj
Маркопулос је поезију и инструменталне традиције учинио делом заједничког јавног музичког искуства. Његови снимци чувају и допринос појединих песника, певача и инструменталиста. За кратку вежбу грчког отворите програм Атинске концертне дворане за 13. новембар 2012. и пронађите Ήλιος ο Πρώτος (Прво сунце). Препишите само наслов, па саставите три своја примера: ο πρώτος δίσκος, η πρώτη συναυλία, το πρώτο τραγούδι. Распоредите их у свесци испод ο, η и το. Заокружите променљиви наставак речи πρώτος. Ови изрази омогућавају да говорите о првој плочи, концерту или песми; вежба користи писани програм и не захтева разумевање целокупне Елитисове поезије.
Da li ste znali?
- Као дете у Јерапетри учио је виолину и свирао кларинет у локалном оркестру.
- Ριζίτικα садржи његове обраде традиционалних критских песама.
- Елитис је објавио Ήλιος ο Πρώτος 1943; Маркопулосово музичко дело уследило је 1969.
Glavna dela
| Grčki naslov | Naslov | Godina |
|---|---|---|
| Ήλιος ο Πρώτος | Прво сунце | 1969 |
| Χρονικό | Хроника | 1970 |
| Ριζίτικα | Ризитика: традиционалне критске песме | 1971 |
| Ιθαγένεια | Завичајни идентитет | 1972 |
| Θητεία | Служба | 1974 |
Stih koji vredi zapamtiti
Το έργο το νιώθω σαν ένα χρέος στη γενιά του Ελύτη…
To érgo to niótho san éna chréos sti geniá tou Elýti…
Ово дело осећам као дуг према Елитисовој генерацији…

























































































