Peloponeski rat (431–404. p. n. e.)

Posle grčko-persijskih ratova Atina je postala veoma bogata i moćna. Imala je najveću flotu, στόλος, u Grčkoj, a mnogi gradovi na ostrvima i obalama plaćali su joj novac kao saveznici. Sparta, na jugu Grčke, imala je najbolje vojnike na kopnu i predvodila svoju grupu saveznika na Peloponezu. Svaki grad se bojao onog drugog.

Godine 431. p. n. e. rat je počeo. Zove se Peloponeski jer se Atina borila protiv Sparte i njenih saveznika sa Peloponeza. Trajao je 27 godina, sa prekidom od nekoliko godina nesigurnog mira, εἰρήνη. Gotovo svakog leta spartanska vojska ulazila je u polja oko Atine i palila ih. Atinjani su ostajali bezbedni iza Dugih zidova i slali svoje brodove da napadaju neprijateljske obale.

Dogodilo se mnogo strašnih stvari: bolest je ubila mnoge Atinjane, gradovi su bili opsednuti, a ogromna atinska vojska stradala je na Siciliji. Godine 404. p. n. e. Atina, gladna i bez brodova, predala se Sparti.

Istoričar Tukidid, Atinjanin koji je proživeo ceo rat, odvaja sukobe koji su otvoreno navođeni kao razlozi od pravog uzroka. Sukobi su se ticali Korinta i njegove stare kolonije Kerkire, grada Potideje na severu i jedne atinske odluke koja je Megari zatvorila tržišta carstva. Ali najistinitiji uzrok, piše on (1.23.6), bio je rast moći Atine i strah koji je to izazvalo u Lakedemonu, to jest u Sparti. Rat je prekinuo Tridesetogodišnji mir koji su dve strane sklopile četrnaestak godina ranije.

Perikle, vodeći strateg, στρατηγός, Atine, imao je plan: izbegavati bitke na kopnu, dovesti seosko stanovništvo unutar zidova, osloniti se na flotu i ne osvajati ništa novo (Tukidid 2.65.7). Ali 430. godine p. n. e. u prepunom gradu izbila je smrtonosna epidemija, λοιμός, koja se obično zove atinska kuga (2.47). Lekari nisu mogli ništa da učine, a mnogi od njih su i sami umrli. Perikle je umro 429. godine p. n. e., dve godine i šest meseci posle početka rata (2.65.6).

Posle Perikla, kaže Tukidid, vođe Atine bile su „ravnije među sobom“ i, pošto je svako želeo prvo mesto, prepustile su državne poslove željama mase (2.65.10). Najpoznatiji među njima bio je Kleon. Godine 427. p. n. e., posle pobune Mitilene na ostrvu Lezbos, ubedio je narodnu skupštinu da izglasa smrt svih njenih muškaraca; sledećeg dana Atinjani su se predomislili i poslali drugi brod, koji je stigao u poslednjem trenutku. Tukidid ga naziva „najnasilnijim čovekom u Atini“ (3.36.6).

Godine 425. p. n. e. Atinjani su zarobili spartanske vojnike na ostrvu Sfakteriji, kod Pilosa. Tu Tukidid (4.21.3) predstavlja Kleona kao ἀνὴρ δημαγωγός, vođu naroda, najubedljivijeg pred masom. Kleon je obećao da će dovesti Spartance za dvadeset dana, i uspeo je. Godinu dana kasnije, u komediji Vitezovi (424. p. n. e.), Aristofan se rugao jedva prikrivenom Kleonu i šalio se da δημαγωγία više nije posao za obrazovane i čestite ljude.

Godine 422. p. n. e. i Kleon i spartanski vojskovođa Brasida poginuli su u bici kod Amfipolja (5.10). Bez njih, dve strane su 421. godine p. n. e. potpisale Nikijin mir. Ipak, Tukidid sve to računa kao jedan rat od 27 godina (5.26).

Mir nije potrajao. Godine 416. p. n. e. Atina je opsela malo ostrvo Melos, koje je želelo da ostane neutralno, a posle predaje pobila je muškarce i porobila žene i decu; Tukidid prenosi razgovore pre opsade, πολιορκία, kao čuveni Melski dijalog (5.84–116). Godine 415. p. n. e. Atina je poslala veliki pohod protiv Sirakuze na Siciliji. Do 413. godine p. n. e. on je potpuno propao: najmanje 7.000 zarobljenika držano je u kamenolomima, a „od mnogih malo ih se vratilo kući“ (7.87).

Iste godine Sparta je podigla utvrđenje u Dekeleji u Atici, na vidiku Atine, i tu je držala vojsku tokom cele godine (7.19). Persija, stari neprijatelj, sada je plaćala spartansku flotu preko kraljevog sina Kira (2.65.12). Godine 405. p. n. e. spartanski admiral Lisandar iznenadio je atinske brodove na obali kod Egospotama i zarobio skoro sve (Ksenofont, Helenika 2.1.28).

Opsednuta i gladna, Atina se predala 404. godine p. n. e. Morala je da sruši Duge zidove i zidove Pireja i da zadrži samo dvanaest brodova (Helenika 2.2.20). Sparta je dovela na vlast Tridesetoricu, upamćenu kao Trideset tirana, ali se demokratija vratila 403. godine p. n. e.