Grčki stubovi: dorski, jonski i korintski stil

Stub je visok kameni oslonac koji drži krov. Na starogrčkom se zvao κίων. Danas Grci kažu κίονας u udžbeniku istorije, a κολόνα u svakodnevnom govoru.

Grčki stub ima tri dela:

• bazu, stopu na dnu (neki stubovi je nemaju);
• stablo, dugo telo, često sa pravim žlebovima koji se zovu kanelure, ραβδώσεις;
• kapitel, širi vrh, κιονόκρανο, koji nosi teške kamene grede.

Grci su gradili po nekoliko stalnih stilova. Svaki stil imao je svoju vrstu stuba, svoje proporcije i svoje ukrase na gredama iznad. Na srpskom se takav stil zove arhitektonski red ili stil. Na grčkom je to ρυθμός, ista reč kao „ritam” u muzici. Postoje tri grčka reda: dorski, jonski i korintski. Najlakše ih prepoznaješ kada pogledaš gore, u kapitel.

Dorski stil, δωρικός ρυθμός, najstariji je. Ime je dobio po Dorcima, jednom od grčkih naroda. Koristio se u kopnenoj Grčkoj i u grčkim gradovima južne Italije i Sicilije. Stručnjaci misle da njegovi oblici potiču od starijih drvenih građevina, koje su kasnije ponovljene u kamenu.

Dorski stub je debeo i snažan. Nema bazu: stoji pravo na najvišem stepeniku hrama. Kapitel mu je vrlo jednostavan, kao okrugli jastuk sa ravnom četvrtastom pločom odozgo.

Najpoznatiji dorski hram je Partenon na Akropolju u Atini. Sagrađen je za boginju Atinu između 447. i 438. godine p. n. e., a njegove skulpture završene su 432. godine p. n. e. Arhitekte su bili Iktin i Kalikrat, a radove je vodio vajar Fidija. Partenon je spolja dorski, ali iznutra ima i nekoliko jonskih delova.

Jonski stil, ιωνικός ρυθμός, nazvan je po Joncima, Grcima koji su živeli na obali Male Azije (današnja zapadna Turska) i na ostrvima Egejskog mora. Tamo su stajali neki od njegovih najvećih hramova, kao hram Artemide u Efesu.

Jonski stub je vitkiji i lakši od dorskog. Stoji na bazi od kamenih prstenova. Kapitel mu se lako prepoznaje: ima dve spirale koje se uvijaju nadole levo i desno, kao smotani svitak. Na grčkom se ove spirale zovu έλικες, a na srpskom volute.

Rimski arhitekta Vitruvije, koji je napisao knjigu o arhitekturi, uporedio je dva stila sa ljudima. Rekao je da je dorski stub kao snažan muškarac, a jonski kao žena, a volute su njene kovrdže. To je njegovo poređenje, a ne pravilo grčkih graditelja.

U Atini je Erehtejon na Akropolju jonski hram. Sagrađen je između 421. i 406. godine p. n. e. za Atinu i Posejdona.

Korintski stil, κορινθιακός ρυθμός, najmlađi je i najukrašeniji. Nazvan je po gradu Korintu. Veoma liči na jonski: velika razlika je kapitel, pokriven isklesanim listovima biljke koja se zove akantus, άκανθος, sa malim spiralama na vrhu.

Vitruvije priča kako je navodno nastao. Umrla je mlada devojka iz Korinta, a njena dadilja stavila je njene omiljene stvari u korpu na grob i pokrila je crepom. Oko korpe je izrastao akantus. Vajar po imenu Kalimah to je video i napravio kapitele takvog oblika. To je lepa legenda, ali niko ne može da je dokaže.

Najstariji do sada pronađeni korintski kapitel nalazio se unutar Apolonovog hrama u Basama, u planinama Peloponeza, sagrađenog oko 420–400. godine p. n. e. U početku su Grci korintske stubove koristili uglavnom unutar građevina. Kasnije su Rimljani zavoleli ovaj stil i koristili ga svuda, na primer u ogromnom hramu Olimpijskog Zevsa u Atini. Rimljani su dodali i dva svoja reda, toskanski i kompozitni.